Post Mortem

Postmortem

[Uvod]

Vrijeme se čini kao da je beskrajno

Dan se ko' mjesec odužio

Sve je bilo u redu

Dok ovo ne pođe po zlu

[Strofa 1]

Jedne tamne noći, otvoriše mi se oči

Čuh glasan vrisak, u grudima jak stisak

Dok napolje istrčah, ona već bi mrtva

U sjenu odleti sama, ta nepoznata žrtva

Na stolu, kao uvela kala

Prema prsima spuštena joj glava

Nož prema tankoj koži pođe

Krvi nigdje, samo leptir dođe

[Strofa 2]

U san i nepoznat svijet, ograniči se duša moja

Kao lak mali cvijet, nestala je volja moja